VLAŠKO PISMO U SLUŽBI ETNIČKOG OČUVANJA I TRAJANJA VLAHA

+100%-

VLAŠKO PISMO U SLUŽBI ETNIČKOG OČUVANJA I TRAJANJA VLAHA

Ministarstvo prosvete je od školske 2013/2014. odobrilo izborni predmet „Vlaški govor sa elementima nacionalne kulture“, za učenike od prvog do osmog razreda, a do danas u Braničevskom okrugu, gde su Vlasi gotovo najbrojniji, proces njihovog obrazovanja na maternjem jeziku ide veoma sporo. Samo u četiri seoske osnovne škole izvodi se nastava ovog predmeta za školsku 2020/2021 godinu, a u ovom okrugu čak 64 sela su sa većinskim vlaškim življem.

Vlasi su s kolena na koleno sačuvali bogatu riznicu kulturnog nasleđa. Savremen način življenja podrazumeva kompjuterizaciju koja je nametnula potrebu da to blago bude zapisano, a onda digitalizovano. Zbog specifičnosti vlaškog jezika, vlaško pismo je postalo neophodnost.

Osim đaka, nema dovoljno ni nastavnika. Dodatno problem uvećava što se i u okviru porodica sve manje govori vlaški, a najmlađe generacije skoro da i ne poznaju jezik predaka, pa sve to preti da ugrozi vlaški nacionalni identitet kome preti nestajanje.

“Vlasi na prostoru Srbije su posebna etnička grupa sa brojnim specifičnostima koje vuku korene iz davne prošlosti. Najveći problem Vlaha u sferi njihovog etničkog očuvanja i trajanja je činjenica da sve do skoro nisu imali svoje pismo. Zapravo, pokušaji pismenog izražavanja u ranijem periodu bili su osuđeni iz različitih razloga, a posle Drugog svetskog rata iz politićkih razloga, sa namerom što brže asimilacije Vlaha, odnosno njihovog posrbljivanja,“ kaže Miletić Mihajlović, predsednik Odbora za obrazovanje u Nacionalnom savetu Vlaha.

„Vlasi na čelu sa svojim Nacionalnim savetom moraju dosta napora da ulože na građenju svojih naconalnih institucija u oblastima u kojima nacionalne manjine zakonski imaju svoju autonomiju. Vlasi Srbije vole svoju državu, ali oni uz njenu pomoć moraju da se izbore za svoju pripadajuću etničku samosvojnost i zavidnije domete u oblastima svog obrazovanja , kulture, informisanja, jezika i pisma“, objašnjava Mihajlović.

Krajem 2019.godine, Nacionalni savet Vlaha je konačno formirao stručni tim za izradu planova nastave i učenja, kao i udžbenika. Mr Daniela Pejčić, profesor razredne nastave, angažovana je u stručnom timu.

„Na poziv NSV prihvatila sam da budem deo tima koji bi se bavio Planom i programom od prvog do osmog razreda i radili na izradi udžbenika za prvi ciklus osnovnog obrazovanja. Kao dugogodišnji predavač ovog predmeta i neko ko je uvideo mnoge slabosti i nedostatke, kao i prednosti u radu, prihvatila sam poziv i zajedno sa kolegama krenula u rad. Kompletiran je Plan i program od prvog do osmog razreda. Napravili smo nacrt za udžbenik za prvi, drugi i treći razred (objedinjeni) i radne sveske za prvi, drugi i treći razred pojedinačno, po ugledu na druge nacionalne manjine,“ kaže ona.

Daniela je predavač Vlaškog govora sa elementima nacionalne kulture u OŠ“Stevan Mokranjac“ Kobišnica. Ova škola je prva u opštini Negotin učestvovala u pilot programu 2014/15.godine. O tom periodu svog rada, kaže:

„Najpre smo dobili poverenje roditelja, koji su bili skeptični , šta će njihovoj deci više obaveza u školi. Moglo je i bez pisma da se radi. Deca su učila usmeno, kroz govor, pokazivanjem i na nekim praktičnim modelima. Kada se učilo o hrani, donosili smo tu hranu. Delove nošnje smo pokazivali praktično, pravili lutke u nošnji našeg kraja i pravili igračke kojima su se igrali naši preci. To je bilo veoma zanimljivo deci ali i roditeljima koji su nam pomagali. Govor je bio moćan i privukao je mnogo dece. Dovodili smo goste na časove“.

U procesu obrazovanju Vlaha na maternjem jeziku veoma veliku ulogu ima Nacionalni savet Vlaha u čijoj je nadležnosti i očuvanje maternjeg jezika. Stiče se utisak da se nije mnogo odmaklo s obzirom da je vlaško pismo usvojeno još 24.januara 2012.godine na sednici NSV.

„Nije zastoj samo kod nas. Ostale nacionalne manjine takođe imaju problem. Mnogi isto nemaju svoje udžbenike i snalaze se. Verovatno je problem i u ministarstvu jer se nisu mnogo bavili ovim problemom“, smatra Daniela.

Takođe smatra da se nastava na vlaškom verovatno neće uvesti u obrazovni sietem RS jer to podrazumeva uvođenje učenja svih predmeta na vlaškom, a takva nastava se uči samo na osam jezika u Srbiji, to su dvojezične škole. Ona kaže da je postavljen cilj da se u školama omogući učenje na maternjem jeziku kroz izborni predmet „Vlaški govor sa elementima nacionalne kulture“ jer je vazno da učenici govore i poštuju svoju tradiciju i kulturu.

„Vlasi koriste vlaško pismo gde god za to ima potrebe, zapisuju pesme i priče, potpisuju se i navode svoja zanimanja, a sve je više i emisija lokalnih i regionalnih televizija koje se emituju na vlaškom jeziku. Čak se i na društvenim mrežama može videti učestalije obraćanje na vlaškom, mada mogu reći da je kod širokih masa nedovoljno poznavanje pravopisa i vlaškog pisma.“, zaključuje Daniela i dodaje:

„Svaki čovek je u prednosti kada govori bar jedan jezik više. Ovaj jezik treba sačuvati od zaborava, ovim jezikom govore ljudi na svim kontinentima jer Vlasi žive na celom svetu. Ako se desi da se uvede kao izborni jezik, kao „Vlahologija, istorijski život i govor Vlaha“, bićemo veoma srećan narod.“

Ipak, ankete pokazuju da mladi ljudi ne vide perspektivu u korišćenju vlaškog pisma, pa nisu dovoljno motivisani da decu upisuju na tu nastavu. Jedan broj mladih zapravo smatra da je uvođenje vlaškog jezika u škole od strane države samo deklarativna misija koja bi trebala svetu da pokaže da se u Srbiji poštuju manjinska prava, pa u tome ne žele da učestvuju.

Ovi razlozi ozbiljno ugrožavaju vlaški nacionalni identitet, pa i opstanak na ovim prostorima, naročito u Braničevskom upravnom okrugu gde su emigracije mladih Vlaha, možda i najmasovnije u Srbiji.

Daniela je mišljenja da učenike treba motivisati tako što će se permanentno uključivati u društveni život sredine u kojoj se nalaze, da se čuje njihova reč i glas na raznim manifestacijama pa će tako sigurno i motivacija biti veća.

„Svako voli i želi da vidi svoje dete da recituje, peva, još ako je medijski propraćeno svi će biti zadovoljni. Ako se rad predavača ceni, ako se časovi često snime, prikazuju, nagrađuju, ako je saradnja dobra i organizovana, uspeh će uslediti“, objašnjava ona.

Predavači su ti koji će na najbolji način da prezentuju kulturu i identitet Vlaha. Ako su predavači motivisani, ako se njihov rad ceni i poštuje, ako postoji saradnja sa medijima u bilo kom obliku, uspeh neće izostati. Neko bira ovaj predmet ponekad zbog predavača, zbog njegovog načina izlaganja i zbog zalaganja. Dobar predavač je onaj ko voli ovaj jezik, ko razume njegovu suštinu i značaj tradicije i kulture. Predavač koji oseća i razume značenje svake reči, onaj ko zna običaje, ko ceni i poštuje sve to, imaće i uspeh u radu. Dobar predavač je onaj kome nisu nametnuti stavovi, već to čini iz ljubavi. Jezik koji se uči u naručju majke, uz čije se uspavanke najlepše spava i čije se reči nižu kao biseri prilikom izgovaranja, je jezik iz duše i srca. Vlasi su veoma emotivni i za ono što rade iz ljubavi nema prepreka. Volela bih samo da se svi slože u stavovima i da ima što više vlaških govornika na ovim prostorima“, poručuje Daniela.

Izvor: NS Vlaha

Foto: NS Vlaha