Mađarsko izdanje knjige „Autobiografija Bele Durancija sa Belom Kondorom“ predstavljeno je u „Mišn art galeriji“ u Budimpešti na mađarskom jeziku. Radi se o izabranim delovima dnevnika Bele Durancija od 1962. do 2008. godine.
Knjiga obuhvata vreme nastajanja velikih prijateljstava subotičkog istoričara umetnosti i poznatih mađarskih i jugoslovenskih intelektualaca. U centru zbivanja nalazi se Bela Kondor svetski poznati madjarski grafičar. Medju onima sa kojima je drugovao Bela Duranci nalazili su se i Lajoš Nemet, Lajoš Kašak, Lazar Trifunović, Milan Konjović, Todor Manojlović, Zoran Petrović i mnogi drugi.
O Vojvodini i životu u Vojvodini Bela Duranci je izjavio: „Posle više od 300 godina njene moderne istorije neki se još uvek pitaju – da li smo u Vojvodini vazda živeli jedni sa drugima ili jedni pored drugih… Živeli smo mi jedni sa drugima. Kada bi Švaba otvarao dućan, za kalfe je uzimao Srbe i Mađare. Mušterija je morala biti uslužena na vlastitom jeziku. Srbin u Banatu za kalfu je uzimao Rumuna. Sve do Drugog svetskog rata deca su tokom školskih raspusta slata kod komšija u mesta u kojima niko nije govorio njihov jezik. Recimo, Srbi šalju decu tamo gde se govori isključivo mađarski. Ili obratno. To je bio pouzdan način učenja jezika sredine u kojoj živiš. Rođen sam u braku Slovaka i Bunjevke, a u znak poštovanja prema ljudima sa kojima živim naučio sam srpski, mađarski i nemački“.
Domaće izdanje knjige predstavljeno je Subotičanima u Galeriji likovnog susreta 2011. godine.