KAKO JE JEDNA SEDMOGODIŠNJA SUBOTIČANKA PREŽIVELA HOLOKAUST: „PREŽIVELI SU SAMO IMALI SREĆE“

+100%-

KAKO JE JEDNA SEDMOGODIŠNJA SUBOTIČANKA PREŽIVELA HOLOKAUST: „PREŽIVELI SU SAMO IMALI SREĆE“

Povodom obeležavanja 77. godišnjice stradanja Subotičkih Jevreja ispričano je jedno sećanje:

Subotičanka Klara (Klauber) Jurić je imala šest godina, kada su je zajedno sa majkom 16. juna 1944. godine odveli u Nemačku, u koncentracioni logor Bergen-Belzen, gde je zajedno sa majkom provela godinu dana u izuzetno teškim i nehumanim uslovima.



Kako kaže, „oni koji su preživeli, imali su samo sreće“, a među njima je bila i Klara. Rat su preživeli i njena majka i otac.



„Mi smo tog 16. juna odvedeni iz geta, koji je tada bio sabirni centar Jevreja u Subotici, u kom smo prethodno proveli oko mesec dana. Moj otac se dogovorio sa jednim svojim prijateljom, koji nije bio Jevrejin, da, kada nas budu odvodili, on uzme mene kod sebe, da budem tamo. Međutim, kada su nas odvodili iz geta, bio je iznenadni vazdušni napad, i svi smo se vratili u svoje stanove. Očev prijatelj je ponovo došao po mene, ali je moja mama tada rekla – ’ne dam’, tako da smo zajedno otišle u logor“, priča Jurić.



Kako navodi, za tih godinu dana su prošli sabirni centar u Mađarskoj, posle su u Austriji bili smešteni kao radnici, a odatle su ih odveli u logore u Nemačku. „Imali smo na neki način sreće, bili smo u Bergen-Belzenu koji je za Nemce bio neki pokazni logor, tako da je bilo i dece. Mi smo zimu, 1944/45. godine proveli tamo. Da smo bili u susednom vagonu, bili bismo u Aušvicu“, kaže Klara.



Kako navodi, bilo je vrlo teško i hladno, ali su ipak nekako preživeli. „Januar je svugde hladan, ali je severna Nemačka bila jezivo hladna. Mi smo u junu pošli u nekim mantilićima i u letnjoj garderobi. Preživeli smo i zahvaljujući tome što je moja mama bila zanesena idejom da moramo biti čisti, a tada su vaške i druge zarazne bolesti dominirale“, kaže Jurić.



Ona podseća da su na proleće 1945. Nemci već gubili rat, pa su očistili i Bergen-Belzen logor, nakon čega su Klara i njena mama dospeli u Češku gde su dočekale oslobođenje. U septembru iste godine, Klara je krenula u prvi razred osnovne škole u Subotici. „Moji roditelji su mislili da sam zakasnila, jer se tada polazilo u školu sa šest godina, a ja sam tada imala sedam. Međutim, u takvim uslovima, imala sam školske drugove koji su bili i dve, tri godine stariji od mene“, priseća se Klara.

 

 

Izvor: slobodnavojvodina.rs

Foto: autonomija.info